fra Robert Čibarić
Teologija -
Članci i radovi
 U uvodnim mislima ću pokušati dati presjek onog što mi leži na srcu i što sam tijekom teološkog studija prepoznao kao važno te sam to htio zaokružiti ovim radom. Koristit ću se raznom literaturom, ali ću probati izreći i neke svoje stavove koji će biti više poticaj na daljnje razmišljanje s obzirom na odabranu temu; nastojat ću stvari iz drugog kuta ili pak jednostavno izreći ono što mi u datom trenutku izgleda smisleno s obzirom na moje vlastito iskustvo hoda u vjeri, a temelj je moje nade koja je besmrtna i koja ne postiđuje. Ponajprije, dotaknut ću se samog teksta i cijele Prve Petrove poslanice te vrlo kratko nešto reći o njoj. Progovorit ću i o krjeposti nade koja je eminentno kršćanska odrednica i koja je uvijek vezana za vjeru i ljubav, pogotovo danas aktualna i važna, jer su narodi na zemlji prožeti tjeskobom i očajavanjem, unatoč tome što uvjeti života nisu nikada bili bolji; s druge strane, unatoč silnoj tehnologiji još uvijek ljudi umiru od neimaštine, a naoružanje je toliko snažno da, ako se upotrijebi, u tren oka može Mjesec preuzeti orbitu i putanju Zemlje oko Sunca koja bi postala zvjezdana prašina. Uočavam da u mnogim ljudima, pa i onima koji se smatraju praktičnim vjernicima, postoji određena rezerviranost prema transcendenciji, prema božanskom, prema ne zemaljskoj, nego nadzemaljskoj stvarnosti; neka vrsta skučenosti srca u okvirima kopna i zraka koja čovjekovu smrtnost smatra katastrofom i zbog toga treba nešto reći o nadi kao krjeposti.
Opširnije...
|
Sandra Skanderlić
Povijest hrvatskoga naroda
 Prva polovica XVI. stoljeća u Hrvatskoj je uglavnom bila obilježena čestim turskim napadima na utvrde i gradove što se posebno intenziviralo nakon teškog poraza vojske hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika II. Jagelovića na Mohačkom polju 1526. godine. Turcima ništa nije značila ni promjena vladarske dinastije na prijestolju kada su umjesto, na Mohaču poginulog posljednjeg Jagelovića, 1527. Hrvatskom zavladali pripadnici kuće Habsburg, konkretno Ferdinand I. Sudbinu većine hrvatskih gradova u to vrijeme dijelila je i tvrđava Klis, smještena na izuzetno nezahvalnoj lokaciji u potpunosti okružena turskim i mletačkim teritorijem. Bez obzira na tu, zemljopisno gledano tešku poziciju, Klis je dugo odolijevao turskim napadima, što oružjem, što pokušajima da se izdajom pojedinaca slomi otpor branitelja utvrde. Klisom je zapovijedao Petar Kružić, hrabar ratnik sa gotovo dvadesetogodišnjim iskustvom obrane grada, kojega je na dužnost kapetana postavio hrvatski ban Petar Berislavić.
Opširnije...
Teologija -
Svjedočanstva
 „Bila sam ateistkinja otkad znam za sebe“, pripovijeda Brigitte Bedard, mladolika 41 – godišnja novinarka i domaćica sa šestero djece, čije lice krase pramenovi pomno razbarušene kratke kose i elegantne naočale. Obraćala se skupini od 200 sudionika pro-life konferencije održane u organizaciji „Quebec Life Coalition“, dana 15. svibnja u gradu Quebecu. Premda je Brigitte Beddard manje poznata od glavnog govornika na konferenciji, kardinala Marca Ouelleta, čije su čvrste pro-life izjave kasnije tog poslijepodneva bile prenijete u anti-life medijima u Quebecu, zacijelo je govornik koji je najviše dotaknuo srca tog subotnjeg poslijepodneva. Gospođa Bedard odrasla je u vrijeme kada je društvo Quebeca prolazilo ono što povjesničari zovu „Tihom revolucijom“, razdoblje od ranih šezdesetih do sredine sedamdesetih kada je Quebec odbacio svoju kršćansku baštinu i prihvatilo sekularne vrijednosti. “Rođena sam 1968. — pričajte o zloj sreći,” našalila se. Bedard je imala tipično djetinjstvo u nereligioznoj obitelji, i potom krenula na notorno ljevičarski „Université du Québec à Montréal“, gdje je studirala i naposljetku diplomirala književnost. “Napunila sam svoj um svom radikalnom feminističkom literaturom – sve sam upila“, kaže ona.
|
Teologija -
Nekatoličke skupine
 Negdje u vašem susjedstvu je Kraljevska dvorana Jehovinih svjedoka, a u njoj je karta, sa vašom kućom na njoj. Posjet Jehovinih svjedoka je samo pitanje vremena, nije uopće upitno da li će doći, zato pomaže da znate nešto o njima. Utemeljio ih je Charles Taze Russell u SAD-u 1870-tih. Vrlo su dobro organizirani, vrlo su aktivni, objavljuju najrasprostranjenije časopise na svijetu, ali također vjeruju u mnoštvo 'uvrnutih' stvari. Danas ćemo sresti jednog od njih. Tako nešto. Kucanje na vratima… JEHOVIN SVJEDOK (JS): Dobar dan. Zovem se Russell. Bio sam u susjedstvu, razgovaram s ljudima koji su zabrinuti za ono što se danas događa u svijetu. Pogotovo nakon 11. rujna [teroristički napad na twin tower u New Yorku], međunarodna su zbivanja postala prilično zabrinjavajuća, zar ne? KATOLIK (K): Pa, da… JS: Drago mi je da brinete. Mislite li da je razumno očekivati da će ljudska vlada biti u stanju dovesti stvari u red? K: Uh, pa, mislim da bi to bilo pravo čudo… JS: Da, pa , to je vjerojatno istina. Da li ste možda religiozna osoba? K: Da, katolik sam. JS: O, i ja sam nekad bio katolik – ali sam otkrio da je malo previše naglaska na crkvenu tradiciju… Pa onda vjerujete Bibliji? To je Božja Riječ, znate. K: Naravno. JS: Onda biste željeli biti član organizacije koja stvarno slijedi Bibliju i živi ono što Biblija uči, zar ne? K: Uh, na koju organizaciju mislite?
Opširnije...
Sandra Skanderlić
Povijest -
Povijest Hrvata - Osobe i djela
 Osamnaesto stoljeće bilo je razdoblje u kojemu je prosvijećeni apsolutizam bio u punom zamahu i neprestano generirao sve više pristaša. Jedan od njih bio je i hrvatski teolog i povjesničar Baltazar Adam Krčelić, rođen u malenom mjestu Šenkovec pokraj Zaprešića, nedaleko od Zagreba, 5. veljače 1715. godine. Školovao se u Zagrebu, prvo kod isusovaca, a potom u biskupskoj gimnaziji, nakon čega odlazi u Beč pa u talijansku Bolognu, gdje je proveo četiri godine i doktorirao teologiju i filozofiju. Naobrazbu je upotpunio pravnim znanostima, te bio uspješan i u crkvenom i u laičkom pravu. Napredovanje u crkvenoj hijerarhiji započeo je kao kapelan, zatim je postao župnik, pa prelat sjemeništa u Zagrebu i zagrebački kanonik, a vrhunac je bilo njegovo imenovanje rektorom Hrvatskoga kolegija u Beču 1747. godine. Kroz čitavo to vrijeme Krčelić se bavio i znanstvenim radom, konkretno proučavanjem povijesti i pisanjem knjiga na tu temu služeći se hrvatskim i latinskim jezikom. Godine 1770. napisao je Povijest Stolne crkve zagrebačke u dva dijela, čiji je drugi dio neobjavljen ostao u formi rukopisa. Njegovo svakako najpoznatije i najznačajnije djelo je Annuae ili Ljetopis, knjiga koja je zapravo Krčelićevo memoarsko iznošenje podataka o događajima u Hrvatskoj između 1748. i 1767. godine.
|
|
|
|
|
