raskrizje slogan 3

Registracija

ili Odustani
glas iz pustinje baner 4

KUKURIKU - KIKIRIKI

odluka 2

Počelo je predizborno vrijeme, nekima će to biti period obilježen posebnim navijačkim ludilom i periodično ponovljivim emocijama, dok će druge još više utvrditi u stavu hladnoće i nezainteresiranosti prema politici. U demokraciji svatko tko ima pravo glasovanja na izborima je političar – bilo da je toga svjestan ili ne, bilo da glasuje ili ne - sve to ima utjecaj na društveni život. Mnogi danas ne razumiju što znači politika, jer riječ „politika“ nije hrvatskog već grčkog podrijetla. Stoga mnogi žive u uvjerenju da je „politika“ isto što i – „politikantstvo“, ali nije tako. „Politika“ najjednostavnije rečeno označava brigu ili skrb oko općeg dobra, dakle oko dobra mojeg i tvojeg, naše obitelji, susjeda – oko dobra svih s kojima živimo u našoj zgradi, u našem ulazu, selu, gradu, državi i šire shvaćenoj zajednici. A zajedničko se dobro javlja kao temeljni faktor zajedničkog života, dakle to je ono što motivira društveno djelovanje osoba koje pripadaju određenom društvu. Osim toga, zajedničko dobro postaje ciljem djelovanja bilo pojedinca, bilo društva.

U službi toga zajedničkog dobra, ostvarivanja cilja pojedinaca i društva postoji cijeli državni i društveni aparat. Vlada, sabor, državne i sve druge institucije, školstvo, zdravstvo, cijela infrastruktura i prirodna bogatstva, sva materijalna i nematerijalna dobra, te prije svega zajedničko dobro sačinjavaju - ljudi. To obuhvaća svakako kulturu i civilizaciju, jezik i povijest. Dakle, politika sigurno nema nikakav utjecaj jedino na one kojih više nema, iako su oni utjecali na to kakvi smo i kako nam je danas.

Ako nećemo zauzeti stav i sudjelovati u političkom životu, onda moramo biti svjesni da će nam netko drugi određivati i odlučivati o tome kako ćemo živjeti, bez obzira sviđalo se to nama ili ne! Sudjelovanjem ili nesudjelovanjem u politici odlučujemo o tome hoćemo li mi uzeti ono naše opće dobro u ruke, ili bar pokušati, ili ćemo ga prepustiti drugima. S druge strane, „politikantstvo“ karakterizira i označava stav ljudi koji se politički angažiraju u uređivanju života države, ali ne u smislu i s ciljem ostvarivanja brige o općem dobru, već isključivo u sklopu interesa pojedinih skupina, stranaka, mafija ili čak drugih država.

Hrvatska nije bila slobodna neovisna država niz godina, pa stoga, nažalost, ne smije iznenađivati činjenica da neki ljudi koji se aktivno bave politikom, na svim razinama, imaju mentalitet da se hoće svidjeti strancima i takozvanim „velikim silama“ - više nego svom narodu. Tko se rodio i živio u podaničkoj – da ne kažem - ropskoj državi, taj će vrlo teško imati mentalitet slobodnog čovjeka i vladanje slobodnog političara. Nedavno su se političari dviju najvećih političkih stranaka u Hrvatskoj optuživali oko toga tko je kome ukrao program. Naizgled se čini da nitko nikome nije ništa ukrao, već da su i jedni i drugi napisali manje-više isti tekst završivši istu „Kumrovečku političku akademiju“, pa da stoga i ne znaju misliti različito. Ipak, pobližim razmatranjem može se utvrditi da uopće ne stoji da su njihovi programi isti.

Postoje stvari koje umjesto nas mogu učiniti drugi, ali postoje neke koje moramo učiniti sami. Tko ne želi izaći na glasovanje na nadolazećim izborima, slobodno može prestati čitati ovaj članak već sada. S onima pak koji o općem dobru razmišljaju i ne žele ga se lako ili nikako odreći, rado ću podijeliti moja zapažanja i razmišljanja.

Već duže vrijeme KUKURIKU koalicija nastupa u medijima kao opcija najsigurnija u pobjedu i zato sam odlučio proučiti njihov PLAN 21. Ovdje želim dati osvrt na samo tri, po mojoj skromnoj prosudbi vitalno važna elementa predložene politike. Kako ne bih bio optužen da izmišljam, citirat ću neke dijelove programa i poslije prokomentirati.

kukuriku banner

Iz programa KUKURIKU koalicije (objavljeno 14. rujna 2011.):


4. Sloboda zasnivanja obitelji i odlučivanja o rađanju

3. Sloboda izbora životnog stila

Izbor životnog stila, uključujući i slobodu izbora punoljetnoga suglasnoga partnera, mora biti prepušten slobodnoj odluci pojedinca. U društvu koje ne razvija kulturu građanskih sloboda, postoji velika opasnost da se i one slobode koje su garantirane zakonima ograniče ili potpuno izgube zbog pritiska javnog mišljenja koje može prijeći i u fizičko nasilje.

4. Sloboda zasnivanja obitelji i odlučivanja o rađanju djece

Jedna od najčešće osporavanih temeljnih sloboda i primjer upletanja u sferu osobne savjesti, je osporavanje sloboda u planiranju obitelji i odlučivanju o rađanju djece. Ograničavanje ove slobode je najčešći put kojim država počinje zadirati u autonomnu sferu pojedinca i na taj način otvara put dominaciji države nad privatnosti i mogućnosti totalitarizma. Stoga ta sloboda trajno treba ostati u sferi slobodnoga odlučivanja pojedinca.

Zadaća države je zakonski omogućiti svima koji žele imati dijete i imaju osnovne uvjete za odgoj djeteta, da to i ostvare. Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji treba dodatno liberalizirati, tako da to pravo mogu ostvariti i neudane žene. Također zakonom treba dopustiti zamrzavanje i pohranjivanje većega broja neoplođenih i oplođenih jajnih stanica, kako bi se znatno povećala mogućnost oplodnje.

O kakvoj se obitelji ovdje radi? Za KUKURIKU „obitelj“ za koju se oni zalažu – kako to deklariraju – svodi se na izbor životnog stila koji uključuje i slobodu izbora punoljetnog suglasnog partnera, te na neudate žene koje će imati mogućnost roditi djecu medicinski potpomognutom oplodnjom, i na kraju najveći HIT stoljeća – zamrznute oplođene i neoplođene jajne stanice u što većem broju! Zar obitelj nisu otac, majka i djeca? NE!!! Za kukurikaše – ne! Dakle, ukoliko KUKURIKU dobije parlamentarnu većinu, najvjerojatnije će se vrlo brzo početi mijenjati slika hrvatskog društva, jer zakoni više neće promovirati, pomagati niti štititi tradicionalnu obitelj, već samo one koji žive sa suglasnim punoljetnim partnerima – pretpostavljam da se tu misli prvenstveno na istospolne zajednice, žene bez muževa i djecu bez očeva, i „obitelj“ u obliku većeg broja zamrznutih oplođenih i neoplođenih jajnih stanica (vjerovali ili ne, i ovi zameci su članovi – braća i sestre – neke obitelji)! Meni to zvuči kao science fiction horror, ali drugo nisam uspio iščitati iz njihovog programa, jer nema ni riječi ni slova o tradicionalnoj obitelji; mnogobrojnim obiteljima, obiteljima s djecom s poteškoćama u razvoju, socijalno ugroženim obiteljima, siromašnim obiteljima… Nema ni riječi o tome kako pomoći i ohrabriti mnoge mladiće i djevojke da sklope brak! Netko može pomisliti da se tu podrazumijeva i tradicionalna obitelj, ali ne, jer o takvoj obitelji nisu napisali niti jednu riječ! A ako nisu napisali znači da im uopće nije važno postojanje takve tradicionalne obitelji!


5. Sloboda vjerovanja i uvjerenja

Država mora osigurati jednakost sviju vjerskih zajednica, kao i potpunu slobodu u izražavanju i prakticiranju vjerskih uvjerenja. Pojedinac mora imati punu slobodu svjetonazora, ,religijskog određenja i pripadnosti te stoga zbog širine uvida i razumijevanja u škole treba uvesti religijsku kulturu.

Ovdje želim podcrtati samo jednu stvar, jer što znači- jednakost sviju vjerskih zajednica? Najjednostavnije rečeno znači da nije važno koja je vjerska zajednica u većini. Ovo zvuči vrlo lijepo i moderno, visoka razina tolerancije da se osigura jednakost svih vjerskih zajednica! Na prvi pogled, moglo bi se pomisliti da se ovim prijedlogom jednakosti hoće spriječiti ili suzbiti da većina diskriminira manjinu. Čitajući taj dio programa jedino što pada na pamet je da Hrvatska ima najmanje toliko religija i vjerskih zajednica koliko Indija! Međutim, što to znači u konkretnom slučaju Hrvatske gdje je najveća vjerska zajednica KATOLIČKA CRKVA? Kao da nije važno kakav su doprinos imale i imaju pojedine vjerske zajednice! Što je ono što se želi izjednačiti, zašto se želi izjednačiti, i što to praktično znači? Znači, da nekome ništa ne znači, dapače smeta postojeća većina, te stoga izjednačavanjem većine sa manjinom de facto se umanjuje uloga, položaj i važnost najveće vjerske zajednice - katolika - Katoličke Crkve. Dakle, ovdje se vrlo neprimjetno i lukavo predlaže da država mora osigurati da većina praktično bude diskriminirana – ponavljam ne bilo koja, već KATOLIČKA VEĆINA!


12. Politike za mlade

Trokut - škola, posao, stan – okosnica naših politika za mlade

Uključenje i snažni angažman mladih u društvo jedan je od vitalnih interesa naše države. Kako bi se to ostvarilo, planiramo mladima pružiti poticajne mjere poput povoljnih studentskih kredita s obvezom otplaćivanja nakon zaposlenja, čvršće povezivanje tržišta rada s obrazovnim sustavom na stručnoj praksi i stažiranju, poticanu stanogradnju, povoljni najam i otkup stanova te brojne druge mjere.

2. Gospodarska platforma. Ne može se vječno živjeti na dug

S obzirom na gospodarsku platformu prema kojoj je zaduženost najveći problem Hrvatske, zanimljivo je rješenje predloženo mladima – gore citirano – da se osiguraju povoljni studentski krediti s obvezom otplaćivanja nakon zaposlenja. Slična rješenja postoje recimo u Italiji i Francuskoj: međutim tamo student sklapa ugovor s tvrtkom koja ga kreditira, te ta ista jamči zaposlenje nakon studija. Tako da student ne riskira ništa, dapače, već na samom početku studija zna da čim diplomira ima zajamčeno radno mjesto! Kukuriku ne predlaže kreditiranje zajedno sa zaposlenjem, već kreditiranje s obvezom otplaćivanja nakon zaposlenja – kojeg ne jamči! Osim toga, ako je u njihovim očima i ustima najveći problem Hrvatske - DUŽNIČKA kriza, onda čemu ili kome služi stvaranje novih dužnika? Prema tome pokazuje se istinitom najava političkog angažmana Kukuriku koalicije za mlade da – ne može se vječno živjeti na dug – zato ćemo se pobrinuti da svi koji počnu studirati pod našim vodstvom – ne žive na dug vječno, već najvjerojatnije samo - doživotno!

I na kraju vrijedi napraviti sintezu gore analiziranog: Plan 21 – uključuje tri ključne promjene: 1 - ne želimo više tradicionalnu obitelj, 2 - ne želimo katolike i katoličanstvo, 3 - ne želimo građane bez dugova – zato, za početak kredite studentima!

I pred završetak, još samo jedan ispravak staroga navoda. Naime, predizborno vrijeme obilježeno je izjavama uglavnom lijevo usmjerenih pojedinaca koji kažu da se „Crkva ne smije miješati u politiku!“ Ovom se rečenicom služi i u dobre i zlonamjerne svrhe, ali zaista rijetko tko zna da je to po prvi put u povijesti rekao Paul Joseph Goebbels, Reichov ministar narodnog prosvjećenja i propagande, jedan od najbližih suradnika i najvećih obožavatelja Adolfa Hitlera!

Svima koji su odvojili malo svojeg vremena i pročitali ovaj članak, koji vole tradicionalnu obitelj - svoje roditelje i djecu, braću i sestre, djedove i bake i unuke; koji vole Katoličku Crkvu – grešnu, ali i svetu; koji cijene ono što posjeduju - umjesto da koriste vlasništvo banaka - želim još duge godine života u državi u kojoj će se političari i vlade prvenstveno efikasno zalagati za normalnu obitelj, za to da manjina ne diskriminira većinu, i da se svatko može besplatno školovati i uživati u svojoj plaći umjesto da vječno živi na dug!

Mr. sc. vlč. Piotr Maj

powered by Icomments
 
FB BANNER INNERRIGHT



Katolička Crkva           Hrvatski narod           Teologija           Filozofija           Riječ na Raskrižju Portal
Sakramenti           Povijest           Članci i radovi           Članci i radovi           Glas iz pustinje Impresum
Crkva i narod                       Moral i etika                        U sjeni zidova Kontakt
Propovijedi Egzorcizam Svjetlo Istine
Sveci i blaženici Antikatolicizam Povijesna Raskrižja
Svjedočanstva Gnothi Seauton