Pošto sam čitao i slušao razne katoličke agencije i zaklade koje djeluju i rade širom svijeta i prikupio neke podatke, odlučio sam dobivene informacije podijeliti s onima koji nisu u mogućnosti sami se informirati. Naime, naši domaći mediji o tome sigurno neće nikada progovoriti – sigurno ne na takav način! Tekst je kratak i ne sadrži komentare. Nadam se da će mnogima poslužiti kao podloga za osobno razmišljanje i produbljivanje problematike. Nikada ne bih napisao ovaj tekst da nisam ostao osobno duboko dirnut situacijom mnogih ljudi u svijetu, svijetu u kojem je velikim i malim MEDIJIMA uz riječ „religija“ prva riječ „tolerancija“! Ovom prilikom izražavam još jednom svoju zahvalnost Trojedinom Bogu koji je nadahnuo Drugi vatikanski koncil na kojem je Katolička crkva još jednom, između ostalog, jasno ponovila da svaki čovjek ima pravo na vjersku slobodu!
II. Vatikanski sabor
Prema statističkim podacima u posljednjih nekoliko godina prosječno svake tri minute negdje u svijetu biva ubijen jedan kršćanin zbog svoje vjere. Broj ubijenih kršćana godišnje iznosi 175.000. Također danas u svijetu više od 200.000.000 kršćana svakodnevno je progonjeno – ekonomski ili fizički – a 350.000.000 diskriminirano zbog svoje vjere. U više od 70 država svakodnevno biva kršeno pravo o vjerskoj slobodi. Države u kojima kršćani su svakodnevno najviše zlostavljani su: Indija, Kina, Vijetnam, Pakistan, Saudijska Arabija, Turska, Tunis, i u posljednje vrijeme također Egipat i Irak.
Kopti oplakuju kršćanske mučenike, Egipat
Nevjerojatno je tragična situacija kršćana u Sudanu prije pet mjeseci podijeljenom na dvije države. Tamo je građanski rat trajao 23 godine, poginulo je oko 2.500.000 ljudi, a više od 4.000.000 bilo je prognano, od kojih se oko pola vratilo svojim kućama. Statistička situacija Sudana prije podjele je sljedeća: 42.272.435 stanovnika, religije: 71,4% – islam, 16,4% - kršćani, 11,1% - animisti i 1,1% ostale religije. Danas Sjeverni Sudan – ili Sudan – ima oko 30.895.000 stanovnika, u tome 95,5% muslimana sunita, 3,5% kršćana i 1% animista. U ratu uništenoj državi danas ima 85% nezaposlenih, a 90% stanovnika je nepismeno. Južni Sudan ima oko 8.260.000 stanovnika, većina su animisti, a kršćanstvo je druga religija (nisam našao točne podatke). U Sudanu u kolovozu 2009. godine doslovce je ubijeno razapinjanjem na križu šest mladih kršćana, a danas oko 35.000 kršćana – uglavnom djece i mladih – služe kao robovi muslimanskih „gospodara“. Većinom su to djevojke pretvorene u priležnice u kućama bogatih muslimana ili u kasarnama – svakodnevno zlostavljane i silovane. Cijena roba-kršćanina u Sudanu iznosi oko 15 USD po osobi. Vrlo je teško doći do mnogih informacija jer rat još nije posve završio kako kaže mons. Makram Max Gasis, biskup centralnog Sudana.
I u Indiji već nekoliko godina kršćani bivaju svakodnevno vrlo snažno progonjeni. Na internetskim stranicama raznih međunarodnih katoličkih organizacija može se naći popis ubijenih kršćana, kao i popis uništenih kapelica, samostana, crkava i drugih vjerskih objekata te obiteljskih kuća. Ovdje ne navodim podatke jer ih ima previše da bi mogli stati na nekoliko stranica. Prije nekoliko dana – radi se o studenom 2011. – ekstremni hinduistički pokret VISHWA HINDU PARISHAD objavio je da će svakom hinduistu koji se obrati na kršćanstvo odrezati glavu, a generalni tajnik njihove organizacije traži da se promjeni Ustav na način da se zakonski strogo zabrani prelazak na kršćanstvo. Početkom studenog 2011. godine u državi Orissa u Indiji bila je ubijena jedna časna sestra koja je stala u obranu kršćana koji su bili nasilno deportirani ili prisiljavani na teške radove u rudnicima.
Nekima je poznat, a većini je vjerojatno sasvim nepoznat takozvani „slučaj kršćanke Asie Bibi“ u Pakistanu, čije je nevjerojatno progonstvo započelo u lipnju 2009. godine. Naime, u jednom razgovoru sa svojim muslimanskim prijateljicama koje su je nagovarale da prijeđe na islam, Asia je rekla: „Isus Krist je umro za grijehe svijeta i za moje grijehe. To za vas Muhamed nije učinio“. Tek što je to rekla, bila je zajedno sa svoje tri kćeri – ima 5 djece – pretučena i odvedena u zatvor. Nakon toga slijedio je sud gdje je zbog blasfemije protiv Muhameda bila osuđena na smrt vješanjem. Do danas kazna još nije izvršena, a sama Asia Bibi nalazi se u zatvoru u malenoj sobici bez prozora iz koje ne smije izlaziti: ona je toliko uska da ne može ispružiti ramena. U jednom je pismu Asia rekla da već tri mjeseca nije vidjela sunca! I još danas se Internetom pokušava skupiti milijun potpisa radi njezinog oslobođenja (potpis se može staviti na stranici: www. Callformercy.com).
Veliki broj kršćana svakodnevno mora bježati iz svojih kuća i država, posebno iz Egipta i Iraka. Nakon Arapskog proljeća njihova situacija zbog rasta nasilja muslimanskog ekstremizma je najgora ikada zabilježena u povijesti! Kršćani su svakodnevno ubijani, premlaćivani i silovani. U listopadu 2011. na trgu Maspero u Kairu protiv katolika koptskog obreda koji su mirno prosvjedovali protiv diskriminacije nova vlada, koja je naslijedila svrgnutog Mubaraka, usmjerila je vojsku i službe sigurnosti. Tada je ubijeno 30 kršćana, a ranjeno više od 320. U Aleksandriji su muslimanski ekstremisti u „barbarskom i kukavičkom napadu“ – kako je to rekao Nicolas Sarkozy - na Novu godinu 2011., dakle u noći s 31.12. 2010. na 1.1.2011., u koptskoj crkvi podmetnuli bombu. Tada je bila ubijena 21 osoba, a ranjeno više od 100, kako je to javilo Egipatsko ministarstvo zdravstva. Također su ti isti, nikada kažnjeni ekstremisti, u svibnju 2011. potpalili dvije koptske crkve. Tada je poginulo 12 kršćana, a više od 200 bilo je ranjeno. Egipatske vlasti stale su na stranu ekstremista i optužile kršćane za provokaciju.
Među svim izvorima najvećeg progona kršćana stručnjaci navode šest temeljnih, te države u kojima su najčešći;
1.Ratujući islam – Saudijska Arabija, Afganistan, Alžir, Bahrain, Bangladeš, Egipat, Etiopija, Indonezija, Irak, Iran, Jemen, Libanon, Malezija, Maroko, Nigerija, Pakistan, Somalija, Sudan,
2.Radikalni budizam – Butan.
3.Radikalni hinduizam – Indija i Nepal.
4.Totalitarni komunistički režimi – Kina, Eritreja, Sjeverna Koreja, Kuba, Vijetnam i Laos.
5.Autoritarni režimi - Bjelorusija, Bolivija, Mijanmar, Tadžikistan, Uzbekistan, Venezuela i Zimbabve.
6.Ratni konflikti – iskorištavani radi etničkog i religijskog čišćenja civilnog stanovništva. Kao primjeri navode se masakri kršćana u Demokratskoj Republici Kongo od strane Armije Božjeg Otpora, te napadi ljevičarske organizacije pod nazivom Kolumbijske revolucionarne oružane snage (FARC) u Kolumbiji.
Postoji, međutim, razlika koju treba naglasiti između progonstva i diskriminacije, ne samo u načinu kako se događaju ovi društveni fenomeni, već i u područjima na koje se oni odnose. Kako je to bilo više puta istaknuto na raznim zasjedanjima OESS–a (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju), istočno se od Beča progoni, a zapadno od Beča diskriminira kršćane (okrugli stol održan 4.travnja 2009.). U kategoriju progonstva pripadaju već gore spomenute rastuće pojave javnog nasilja sve do ubijanja, dok se diskriminacija, sve prisutnija na Zapadu Europe, odnosi na slučajeve uništavanja groblja, potpaljivanja crkava i kapelica, omalovažavanje redovnika, redovnica i svećenika s jedne strane, te na sve prisutnije napade na kršćanske vrednote. S obzirom na diskriminaciju i progonstvo prema osobama posvećenog života važno je prisjetiti se časne sestre Laure Mainetti (1939.-2000.) koju su u Italiji pod utjecajem internetskih stranica ispunjenih mržnjom i nasiljem prema Katoličkoj crkvi brutalno ubile tri djevojke. Na Zapadu diskriminacija je povezana s jedne strane s odgojem, a s druge sa zakonima kojima se nastoji ograničiti Crkvi da propovijeda i brani vlastitu antropologiju i kozmologiju. U državama s većinskim ili velikim brojem katolika želi se u javnom životu nametnuti laicističko gledanje na život prema kojem se vjera smatra isključivo privatnim činom bez ikakvog učinka na javni život – posebno u politici, medijima i kulturi.
Ukoliko netko želi produbiti spomenutu temu ili istražiti druge njoj slične može naći odgovarajuće informacije u raznim oblicima na popisu izvora koji ovdje ne navodim jer sadrži 11 stranica popisa novinarskih kuća, radova, knjiga, organizacija, udruga, internetskih linkova i drugo, koje se nalazi ovdje: http://www.pkwp.org/upload/pdf/zrodla.pdf .
Svima onima kojima nije stalo samo do njihova osobnog dobra, mira i blagostanja, kojima nije glavna ona: „nikom nije lepše neg je nam samo da je tako svaki dan“, dakle onima koji teže ljubiti Boga i bližnjega kao samoga sebe, želim da nova liturgijska godina bude ispunjena opipljivim plodovima ljubavi!
Hvaljen Isus i Marija!
Mr. sc. vlč. Piotr Maj
