Ponašanje demona pri obredu egzorcizma
Nijedan demon ne želi biti otkriven. Svaki odbija odgovoriti na pitanja egzorcista želeći ga tako obeshrabriti. Ponašanje demona je uvijek različito i nije predvidljivo. Ponašanje demona je najlakše podijeliti u četiri glavne faze:
- prije nego što demon bude otkriven demon izaziva teške tjelesne i duševne boli i teškoće kod opsjednute osobe. Liječnici ne mogu pomoći, ne znaju uzrok bolovima, lijekovi ne djeluju na smirenje... Većinom ljudi na posljednjem mjestu, kao posljednju mogućnost, posjećuju egzorcistu, i to rijetko po svojoj odluci, već po nagovoru i savjetu bližnjih. I pri potpunom, tj. pravom opsjednuću, demoni ne djeluju neprekidno. Često koriste tzv. faze odmora za vrijeme kojih opsjednuta osoba može normalno živjeti, studirati, ići na posao i obavljati druge društvene obveze, bez ikakvih smetnji i problema.
- tijekom egzorcizma demon želi prekriti svoj identitet. Ponekad egzorcist uspije otkriti demona već pri prvoj molitvi, ali najčešće je za to potrebno više molitava, tj. egzorcizama. Demoni različito reagiraju na različite molitve i zaklinjanja: jedni žele prikriti da trpe, drugi, pak, jauču i zavijaju, a tek mali broj njih bjesni i viče tako da netko mora držati opsjednutoga za vrijeme vršenja egzorcizma. Za demona koji se nerado očituje, otkrivanje i očitovanje svog imena znači njegov poraz. Ako u nekoj osobi postoji više demona uvijek postoji vođa čije ime biva prvo otkriveno i obznanjeno. Posjeduje li demon biblijsko ime ili ime iz kršćanske tradicije (Sotona, Lucifer, Belzebul, Meridiano, Zabulon, Asmodej...), radi se o «važnom demonu» kojeg se teško pobjeđuje, ali nije nemoguće! Težina slučaja opsjednuća ovisi koliko je demon dobio neku osobu pod svoju vlast. Ako u tijelu osobe ima više demona, tada vođa uvijek posljednji napušta opsjednutu osobu - «Kapetan uvijek posljednji napušta brod». Sotona i ostali demoni nikad ne izgovaraju sveta imena. Oni ih zamjenjuju nekim drugim izrazima, i to najčešće s «On» (Bog, Isus Krist) ili «Ona» (Djevica Marija). Kada demoni govore, oni najčešće otkrivaju tajne ili grijehe samog egzorciste ili prisutnih osoba. Demoni najčešće obeshrabruju egzorcistu riječima: «Protiv mene ne možeš ništa učiniti»...; «Samo gubiš vrijeme»...; «Požderat ću ti srce»...; «Ove noći nećeš oka sklopiti od straha»... Svaki demon ima svoju slabu točku. Neki se ne mogu oduprijeti križu, drugi štoli, sv. vodi, neki se boje spominjanja imena arkanđela Mihaela, Isusa Krista, Djevice Marije ili nekih svetaca.
- prije nego demon napusti opsjednutu osobu on pokazuje da je izgubio snagu, ali isto tako pojačava svoje posljednje napade. Kad je izgubio snagu, demon počinje vikati, obraćajući se egzorcisti: «Pobijedio si me!»; «Ne mogu više!»; «Prestani s tim!»; «Vi ste ubojice, krvnici, svi su svećenici ubojice!»... Nakon toga slijedi oslobođenje osobe. Ovo razdoblje je veoma teško i može dugo potrajati. Demon koji napušta osobu gotovo je uvijek osuđen otići u pakao, kako bi izgubio svaku daljnju mogućnost uznemiravanja ljudi. U Svetom pismu čitamo da demoni mole Isusa da ih ne šalje u pakao, nego u krdo svinja, i Isus im dopušta (Lk 8,31; Mt 8,31; Mk 5,12).
- poslije oslobođenja opsjednute osobe, đavao ne ostavlja na miru osobu iz koje je izašao. Oslobođena osoba treba nastaviti intenzivni kršćanski život: post, molitvu i pričest te ne otvoriti demonu ni jedna vrata:
A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi! Tada rekne: ‚Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.‘ I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem (Mt 12,43-45).
Učinci egzorcizma
Egzorcizam ima uvijek pozitivne učinke za osobe, bilo da se radi o pravom opsjednuću ili samo o demonskom uznemiravanju. Vladanje opsjednute osobe tijekom egzorcizama razlikuje se od slučaja do slučaja, tj. od težine opsjednutosti osobe. U nekim, rijetkim slučajevima, demon se zna očitovati u svoj svojoj sili i moći već kod prvog blagoslova, pri čemu opsjednuti jauče, zavija, udara rukama... No, mnogo su češći i učestaliji slučajevi gdje se demon prikriva i skriva sve do drugog ili trećeg blagoslova. U tim slučajevima simptomi opsjednutosti skoro da se i ne prepoznaju.
Suradnja opsjednute osobe s egzorcistom je jedan od važnih elemenata za uspješnost obreda. Ako bi ovu tvrdnju preveli u matematički jezik, egzorcisti tvrde da je 10% učinka egzorcizma u borbi protiv zla, a čak 90% postiže sam «pacijent». Opsjednutost čovjeka se može usporediti s ovisnošću o drogama. I u jednom i u drugom slučaju pacijent uvijek treba pomoć drugoga (terapeutske zajednice, odnosno egzorciste), ali nema ozdravljenja bez jake volje i želje pacijenta da ozdravi.
Glavni cilj ili plod egzorcizma jest oslobođenje opsjednute osobe, ali nerijetki su slučajevi gdje su obitelji opsjednutoga doživjeli temeljito kršćansko i životno obraćenje. Među učinke egzorcizma smijemo ubrojiti i izlječenje od poteškoća i bolesti koje su se činile neizlječivima (Isus ozdravlja u hramu ženu koja je 18 godina bila bogalj).
Što se tiče „pacijenata“, zanimljivo je da se egzorcizmu u puno većem broju pripuštaju žene nego muškarci. To nije znak da su žene općenito grešnije i da su više napadane od Sotone i demona, nego je to pokazatelj da se muškarci više boje i iz toga često proizlazi njihovo nepriznavanje i nevjerovanje u postojanje mračnih i zlih sila.
nastavlja se...
vlč. Ilija Marković
