Raskrižje - Hrvatski katolički portal | raskrizje.com - Raskrižje - Hrvatski Katolički Portal

* Required field
Ime i prezime: *
Korisničko ime: *
Lozinka: *
Potvrdite lozinku: *
E-mail adresa: *
Potvrdite e-mail adresu: *

ili Odustani

Teologija - Članci i radovi

DOŠAŠĆE

dosasce 1 Pater Bonaventura Duda Ofm, u svojim propovijedima govori o trostrukom Isusovom Dolasku: o Dolasku koji su naviještali proroci tj. o utjelovljenju Sina Božjega; zatim o Dolasku, koji se događa u slavlju svakog sakramenta, posebno u slavlju Euharistije; i o konačnom i slavnom Dolasku Kristovu, koji će biti na svršetku svijeta. Ako ovako gledamo na vrijeme Došašća, onda je ono trajno prisutno u sve dane našega kršćanskoga života.

Opširnije:DOŠAŠĆE

IDEALNI KRALJ ČOVJEČANSTVA

krist kralj_2 Nedavno je u župu Krista Kralja na zagrebačkom Trnju dolazio kao gost jedan svećenik, u želji da sa svojim prijateljima podijeli radost krštenja njihova djeteta, i kako ranije nije imao priliku ovamo dolaziti, dosta je lutao trnjanskim ulicama, dok konačno nije došao na Trg Kardinala Franje Šepera 1, gdje se nalazi ovdašnja župna crkva. Kad je došao rekao je župniku, piscu ovih redaka: „Jedva sam vas našao! Puno sam lutao, dok vas konačno nisam našao!“ Župnik mu je na to odgovorio: „Nije lako naći Krista Kralja!“ Svećenik se na to samo nasmiješio, prihvaćajući ovaj znakoviti župnikov govor.

Opširnije:IDEALNI KRALJ ČOVJEČANSTVA

'COR - DARE' - O DARU SRCEM

cor dare_nasl Dar je milost... Pripomoći nekoj majci da unese dijete u tramvaj, poduprijeti nekoga pri naglom kočenju busa, potapšati po ramenu iscrpljena čovjeka… darovi milosti. Ne obazirati se na Drugoga kada nehotice posrće, zaboraviti ga u danima kad je prispio na svijet, nekim drugim značajnim trenucima njegova života... (ne)svjesno se odričemo Drugog, samih Sebe u samima Sebi. Sve su to bolni krici koje ispušta suvremeno društvo. Bez istinskih raskrižja (istinske riječi ljubavi u našim životima), nema ni istinskog darivanja u našim srcima.

Opširnije:'COR - DARE' - O DARU SRCEM

BITKA ZA ČOVJEKA

bitka za_covjeka_dijete_nasl U teškim trenucima današnje nastale situacije na širem društvenom planu, događaju se nesagledivi rascjepi i u samoj (nutarnjoj) jezgri čovjeka, obitelji, međuljudskim odnosima. Nadalje, neprijeporna je istina da za takvo nešto postoje mnogobrojni razlozi i uzroci, pokatkada neoprostivi propusti i nemari: pojedinca, društva, zajednice, naroda. Upravo polazeći s tom namjerom, svakako je nezaobilazno postaviti i nadasve od egzistencijalne važnosti pitanje žarišnoga „trenutka“: Kako posvijestiti nerijetko krivo tumačene i odbacivane općeljudske i evanđeoske vrijednosti?

Opširnije:BITKA ZA ČOVJEKA

U TRPNJI DRUGOGA, TRPIM I JA SAM...

isus_krist_na_kriu_1 Još je antički mislitelj Ksenokrat shvaćao istinu kao brigu za druge ljude! Takva briga u sebi sazdaje ljubav - koja nas uvijek iznova iziskuje, traži… (pre)odijeva. Ljubav je neprikosnoveni organon našeg središta Osobe, neizmjerljiva istinska radost, najiskrenije kraljevanje duše, najdublje prijateljstvo Duha. I, u ovome vremenu, u zonama našega bića, nedvojbeno da samo ljubavlju možemo dotaknuti nutrinu samoga Dobra. Samo ljubljeno biće ljubi. Dakle, recept je jednostavan: Treba ljubiti, da bi bili ljubljeni! Čovjek samoga sebe ljubi (ne iz samoga sebe), nego tek kroz srce onoga Drugoga. Nadasve najbolnija je neuzvraćena ljubav. Treba vazda nastojati biti u neprestanome izviranju iz samoga sebe prema drugome. U tom malenom iverku svoje navlastitosti, biće sja jedino kada Ljubi, u čistoći ljubavi. No, taj mali brodski pregradak čovjekova samozatajna srca zavazda ljubi (čineći sama sebe ljubljenim bićem), jedino ukoliko ljubi (čini) trpeći. U trpljenju Čovjek spoznaju vrijednost ljubavi… trpeći!

20. lipnja 2011. Opširnije: U TRPNJI DRUGOGA, TRPIM I JA SAM...

DIACONIA

isus_krist_pere_noge_ueniku ... Mada se to svakoga dana događa: na ulici, radnome mjestu, krugu obitelji... zaboravljamo Druge. Sudimo. Proklinjemo. Preziremo... Teško je se ljudskoj naravi othrvati tim varljivim samoobmanama. Ponekada sam uvjerenja da je čitav svijet zapeo u tim cikličkim krugovima tlapnji. Gdje se prekidaju ti krugovi? Kako izaći iz toga bezdana? Gdje naći i trunku svjetlosti... za neko bolje sutra? Za neke bolje, kvalitetnije, naposljetku drugačije ljude: „Ja nisam došao suditi svijet, nego svijet spasiti.“ (Iv 12, 44) U labirintu ovih naizgled bezizlaznih pitanja, pojavljuju se ipak jedan tračak nade. Jednom prilikom francuski isusovac P. T. de Chardin napisao je da trebamo pronaći istine koje će nas voditi prema Jedinstvu. Zasigurno bi se ovdje u prvi mah moglo odmah postaviti pitanje: Al' kakvoj dimenziji Jedinstva? Je li uopće moguće pored zadanih, krutih zacrtanih shema iznjedriti i jedan kvadrat prostora za Druge?

19. lipnja 2011. Opširnije: DIACONIA

SAVLE, SAVLE, ZAŠTO ME PROGONIŠ?

Mjesec ožujak je obilježilo mnoštvo događaja, različita politička i druga previranja, prosvjedi na ulicama Zagreba i drugim gradovima Hrvatske, puštanje Tihomira Purde na slobodu i još mnogi drugi. Svaki događaj ima svoju vlastitu priču, svoj izvor, svog „autora“ i one koji tu priču predstavljaju javnosti. Uglavnom, ti autori, njihove priče i oni koji ih promiču sačinjavaju jednu cjelinu, jedan te isti svjetonazor, jedne te iste mehanizme, jedne te iste sponzore, te jedne te iste ciljne skupine. Slijedom toga, zastrašujuće je promatrati toliku ogorčenost „medijskih građana“ prema vrijednostima i dostignućima koja sačinjavaju sam temelj hrvatskog bića, hrvatske države i njezine budućnosti. Te neprolazne vrijednosti u Hrvata, iako se o njima najčešće ne želi javno govoriti, uglavnom su katoličke, sva velika dostignuća Hrvata kroz povijest svoj izvor i nadahnuće imaju ponajviše u Katoličkoj Crkvi i vjeri, a sve to zajedno, između ostalog, sačinjava temelje našeg narodnog identiteta, naše države i naše budućnosti kao suverenog naroda.

Opširnije:SAVLE, SAVLE, ZAŠTO ME PROGONIŠ?

(NE)KULTURA PSOVANJA

Jedan je čovjek veoma ironično konstatirao kako su Hrvati jako pobožan narod i kako svako malo spominju Boga. Nije mi trebalo dugo da shvatim kako se ne radi o pobožnosti i molitvama, svetom zazivanju Imena nad svakim imenom već da se radi o psovkama i pogrđivanju Božjeg Imena. Nažalost, to je doista tako. Psovački jezik je toliko postao uvriježen u našem jeziku da stranci s pravom tvrde kako je hrvatski narod psovački narod. Jesmo doista spali na takvu razinu? Mi, koji se u velikom postotku izjašnjavamo kao katolici i koji se dičimo povijesnim epitetom «predziđa kršćanstva», koji se ponosimo našom dugom kršćanskom tradicijom. Taj pakleni govor posebno se očituje u našim slavenskim narodima, mnogo više nego u drugih govornih skupina koje imaju nekoliko psovki.

Opširnije:(NE)KULTURA PSOVANJA

ULOGA BENEDIKTINACA U PROSVJETI I KULTURI HRVATSKE U RANOM SREDNJEM VIJEKU (OD 9. DO 11. STOLJEĆA)

Već po doseljenju u novu domovinu Hrvati dolaze u dodir s benediktincima. Općenito se drži da veze Hrvata s Rimom počinju 641. godine, kada je na nalog pape Ivana IV. opat Martin bio poslan u Dalmaciju i Istru da otkupi zarobljene kršćane te prikupi moći mučenika i donese ih u Rim. Opat Martin je kao i mnogi drugi papinski legati po svoj prilici bio član benediktinskog reda. Kada je početkom 11. stoljeća tadašnja Hrvatska potpala pod franačku vlast počeli su iz Franačke, preko Akvilejskog patrijarhata, u naše krajeve pristizati prvi benediktinski redovnici. Franački su monasi vjerojatno i organizirali prve zapadnjačke samostane u Hrvatskoj. Kao ljudi pismenosti i kulture uživali su benediktinski monasi i njihovi samostani veliki ugled kod hrvatskih knezova i kraljeva. U najranijim razdobljima hrvatske državnosti benediktinci će odigrati važnu ulogu kao prvi nosioci prosvjete i kulture. U krilu njihovih samostana nastati će prve škole i skriptoriji te će kao takvi uživati posebnu naklonost hrvatske vladarske kuće Trpimirovića. Stoga ne treba previše razmišljati zašto su najstariji sačuvani pisani izvori vezani uz ranosrednjovjekovnu Hrvatsku državu nastali najvećim dijelom u okrilju hrvatskih benediktinaca kao i oni koji su posredno vezani uz njih ali su svjetovne provenijencije, kao npr. vladarske isprave.

Opširnije:ULOGA BENEDIKTINACA U PROSVJETI I KULTURI HRVATSKE U RANOM SREDNJEM VIJEKU (OD 9. DO 11. STOLJEĆA)

MARIJA U HRVATSKOJ DUHOVNOJ LIRICI

Primajući kršćanstvo hrvatski se narod ucijepio duhovno i kulturološki u kršćanski svijet. Poprimajući oblike i obrasce kršćanske vjere poprimio je i štovanje Blažene Djevice Marije. Stoljetna pobožnost i nježna predanost Mariji iskristalizirali su prekrasne nazive kao što su: Kraljica Hrvata, u pjesmi isusovca Petra Perice Zdravo Djevo, zatim Kraljica Jadrana i Majka milosti u trsatskim litanijama, Advocata Croatiae fidelissima, u Remetama, te nazivi Zvijezda sinjeg mora, Zvijezda Danica, Zvijezda jutarnja i sl. Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata obilježeno je i izraženom marijanskom pobožnošću, koja se manifestira kroz brojna hodočasnička svetišta, velike proslave marijanskih blagdana, pučku pjesmu i pobožnost, ali i kroz jedan segment koji je stoljećima prisutan u marijanskoj pobožnosti Hrvatskog naroda a koji još čeka svoju punu afirmaciju i vrednovanje, a to je Marija u hrvatskoj duhovnoj lirici.

Opširnije:MARIJA U HRVATSKOJ DUHOVNOJ LIRICI