Imam potrebu podijeliti s vama svoju priču, svoj doživljaj vjere u Isusa. Danas imam 34 godine i nažalost, nekih 15 unazad sam proživjela ne obraćajući uopće pažnju na svoju vjeru u kojoj sam rođena. Ne obraćajući pažnju na znakove Isusa, koji je cijelo vrijeme čekao – kad ću se probuditi, kad ću progledati. Meni je sve bilo pomiješano, sve je bila jedna velika ljubav, pomiješani svi bogovi u jednog, alternativa. Kakva iluzija. Ovdje bih navela nešto malo o svom djetinjstvu – koje je bilo sretno i bezbrižno, i što je najvažnije, protkano vjerom, odlaskom u Crkvu (nekada i par puta tjedno), molitvom. Imala sam jako prisan i osoban odnos s Bogom od malih nogu. Mogu reći da sam s voljom odlazila na mise, molila se kao dijete, nikad oko toga nisam osjetila pritisak ili nešto slično tome – „to se mora“ ili slično. Jednostavno sam voljela taj osjećaj Božje blizine. Potječem iz katoličke obitelji, ali u ono vrijeme moji baš i nisu bili „pravi“ vjernici. Prva mama nikada nije išla u crkvu (osim „kad se mora“). Danas, svaku nedjelju, ako ne ode, nešto joj fali! Ali moja baka – koju ja oduvijek zovem „hodajuća mudrost“, ona cijeli svoj život odlazi u crvku i moli svakodnevno, kako danas s 89 godina, tako i u doba mladosti.
Odvezao sam se do bolnice i s molitvenikom pod rukom, dobio svoju „svećeničku oznaku“ na parkingu, oprao ruke i otišao do operacijskog odjela. Čekaonica je bila puna. Otišao sam do prijamnog odjela, nasmijao se djelatnici i rekao, „Zovem se otac Taylor Marshall i došao sam posjetiti Joannu Smith prije operacije.“ Njeni nokti su prestali tipkati po tipkovnici. „Izvrsno. Možete otići tamo i vidjeti ju.“ Okrenuo sam se i vidio dvoja vrata. „Kroz ova?“ „Da, oče. Samo vi uđite. Gđa Smith je već s anesteziologom.“ Očito je mislila da sam ovo obavljao i prije, ali to mi je bilo prvi put. Kada sam došao do vrata, pritisnuo sam gumb i ona su se otvorila. Prošao sam i ona se zatvoriše za mnom. Činilo se da svi iza tih vrata nose masku. Začudilo me što me nitko nije zaustavio. Očekivao sam da će netko reći „Što ti radiš tu?“ ili „Kako si ušao ovamo?“. Bijeli kolar oko moga vrata je otvarao vrata za vratima dok sam ja tražio sobu gdje pacijenti čekaju operaciju. Konačno sam došao do sobe s osam kreveta. Sestra mi se nasmiješila. „Oprostite. Mogu li vam pomoći?“ „Da, ja sam tu zbog Joanne Smith.“ „Ona je tamo prijeko, na krevetu broj jedan. Anesteziolog je već bio tu. Vjerojatno je već zaspala.“ „To je u redu“, rekao sam. „Ja bih se ipak pomolio za nju.“ Sestra me ostavila samoga u sobi.
Raskrižje - Hrvatski katolički portal, kao što ni u jednom svom objavljenom članku nije pretekao, pa niti pomislio preteći sud naše svete rimokatoličke Crkve, tako se ni ovdje ne će "udostojiti" donositi zaključke i sudove o povjerenom nam svjedočanstvu. Ovo nam je svjedočanstvo povjereno, kako bi bilo objavljeno i dostupno javnosti diljem svijeta, na slavu Božju. I premda se radi o vrlo osjetljivoj temi, koja "zapaljuje" mnoga srca, osjetio sam dužnost, nužnost i potrebu objaviti ovo svjedočanstvo. Uz potpunu odanost autoritetu i sudu svete rimokatoličke Crkve, u ljubavi i zahvalnosti na povjerenju vidjelici koja nam preko odlučne i vjerne službenice Jurke Andrijanić povjeri svoja viđenja, objavljujemo po prvi put svjedočanstvo Janje Tolić iz Posušja, kojoj se prema njezinom svjedočanstvu, ukazala Majka Božja.
Opširnije:UKAZANJE U POSUŠJU - MAJKA BOŽJA OPOMINJE I LJUBI SVOJU DJECU
Pišem ovo večeras kako bih dao hvalu Isusu i njegovoj divnoj Majci Mariji i u čast oca Paddy-ja Kenny-ja koji mi je prvi govorio o Međugorju u bloku H Long Kesh zatvora gdje sam služio 12-godišnju kaznu zatvora zbog pokušaja ubojstva britanskih vojnika na Falls Road u Belfastu, 1982. godine. Otac Paddy je preminuo prošlog tjedna. Sada sam učitelj u katoličkoj školi, oženjen sam i imam troje krasne djece. Na samom početku nemira u Sjevernoj Irskoj moja obitelj ni na koji način nije bila upletena ni u što, niti nas je zanimala politika, ali kako je počeo rat, mnoge obitelji poput moje bile su uvučene u sve to kada su se paleži i ubojstva proširili Sjevernom Irskom. Na naš dom je jednom prilikom neka banda bacila bombu i mi smo kasnije morali pobjeći bez da smo mogli ponijeti svoje stvari jer smo istjerani iz kuće nakon daljnjih zastrašivanja i prijetnji. Kako sam ja rastao kao dječak, u meni je raslo ogorčenje na sve, osobito na Britance, koji su, kako sam ja vjerovao, bili djelomično odgovorni za pustošenja u Irskoj. Odrastao sam dok se odvijala oružana pobuna IRA-e protiv britanske vojske. Studirao sam irsku povijest i što sam više saznavao, više sam vjerovao da je britanska prisutnost u Irskoj izvor svih naših zala. Kao mladić, odlučio sam se priključiti IRA-i i izbaciti Britance iz Irske. Međutim, nisam shvaćao koliko će me zahvatiti mržnja i prijezir.
Opširnije:SVJEDOČANSTVO MARKA LENAGHANA - PREKO MARIJE DO ISUSA
„Bila sam ateistkinja otkad znam za sebe“, pripovijeda Brigitte Bedard, mladolika 41 – godišnja novinarka i domaćica sa šestero djece, čije lice krase pramenovi pomno razbarušene kratke kose i elegantne naočale. Obraćala se skupini od 200 sudionika pro-life konferencije održane u organizaciji „Quebec Life Coalition“, dana 15. svibnja u gradu Quebecu. Premda je Bigitte Beddard manje poznata od glavnog govornika na konferenciji, kardinala Marca Ouelleta, čije su čvrste pro-life izjave kasnije tog poslijepodneva bile prenijete u anti-life medijima u Quebecu, zacijelo je govornik koji je najviše dotaknuo srca tog subotnjeg poslijepodneva. Gospođa Bedard odrasla je u vrijeme kada je društvo Quebeca prolazilo ono što povjesničari zovu „Tihom revolucijom“, razdoblje od ranih šezdesetih do sredine sedamdesetih kada je Quebec odbacio svoju kršćansku baštinu i prihvatilo sekularne vrijednosti. “Rođena sam 1968. — pričajte o zloj sreći,” našalila se. Bedard je imala tipično djetinjstvo u nereligioznoj obitelji, i potom krenula na notorno ljevičarski „Université du Québec à Montréal“, gdje je studirala i naposljetku diplomirala književnost. “Napunila sam svoj um svom radikalnom feminističkom literaturom – sve sam upila“, kaže ona.
Rođen sam u Kolumbiji, u južnoj Americi, u malom gradu visoko u planinama Anda. Odrastao sam u katoličkoj obitelji uz katolički nauk i tradiciju. Kad mi je bilo 14 godina poslali su me u glavni grad Kolumbije kako bih završio srednju školu. To je bilo 1960. Kao što znate šezdesete godine donijele su revoluciju. To je bila revolucija koja je bila poznata pod parolom ,,Mir i ljubav''. Međutim, bila je daleko od mira i ljubavi. To je bila revolucija propadanja, dekadencije. Sve u toj revoluciji bilo je protiv vrijednosti, protiv morala i protiv tradicija. Prigrlio sam sve te pokrete i vrlo brzo odlutao od katoličke vjere. Prigrlio sam sve vrste istočnjačkih poganskih filozofija: astrologiju, vidovnjaštvo, praznovjerje, magiju, gledanje u tarot karte, feng shui, reiki, različite vrste joge. Bio je to popis bez kraja. Kad mi je bilo 20 godina oženio sam se u Kolumbiji i preselio u Njemačku u grad Hamburg. Školovao sam se na sveučilištu u Hamburgu i studirao umjetnost. Nakon 6 godina postao sam glumac i glazbeni skladatelj. Godine 1976. sam preselio u SAD, u Kaliforniju u Hollywood i uključio se u zabavljačku industriju, radio kao glumac u TV serijama i filmovima. Godine 1985. kao ekskluzivni umjetnik sklopio sam ekskluzivni ugovor za diskografsku kuću Sony music. Sve do 1997. živio sam u svijetu zabave.
I hindusi, budisti, muslimani i ateisti pišu pisma da su čudesno ozdravili zahvaljujući nebeskom zagovoru pokojnoga Ivana Pavla II. – obznanila je u nedjelju rimska 'La Repubblica', objavljujući i preslike nekih od tih pisama prispjelih, kažu, postulatoru kauze za beatifikaciju Ivana Pavla II. mons. Slawomiru Oderu. Bruner Baker iz Teksasa piše: „Imao sam rak na debelom crijevu, bio sam pun metastaza i umirao sam. Tumor je nestao kada sam zaiskao pomoć od pape Wojtyle. Ja sam baptist.“ D. W. Richards, koji se definira slobodnim anglikancem, piše da je pretrpio nesreću, potrgavši mišiće i ligamente u nozi, da su bolovi bili stalni i neizdrživi, ali da je u noći smrti Ivana Pavla II. sanjao netom umrlog papu i da je sljedeće jutro bol nestala.
Opširnije:ČUDA PAPE IVANA PAVLA II. I MEĐU ONIMA KOJI NISU KATOLICI
| Katolička Crkva | Hrvatski narod | Teologija | Filozofija | Riječ na Raskrižju | Portal | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Sakramenti | Povijest | Članci i radovi | Članci i radovi | Glas iz pustinje | Impressum | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Crkva i narod | Moral i etika | U sjeni zidova | Kontakt | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Propovijedi | Egzorcizam | Svjetlo Istine | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Sveci i blaženici | Antikatolicizam | Povijesna Raskrižja | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Svjedočanstva |