Nisam od onih što olako uskaču u dan. Dan svaki ima svoje ime i svoju priču. Moja priča trebala bi poklapati se s njegovom pričom ali ne ide uvijek lako. Nekad je sve i sasvim bez pokrića. I dan. I njegovo ime. I kad ne prepoznajem ni ime vlastitog srca i života. Čak niti puta preko njega i svega stvorenog svijeta. Nekad, kažem... U prvo vrijeme nisam ga odmah ni zamijetila. A sjedio je baš nasuprot meni. Tako privlačan i tako lijep. Zračio je nekom milinom koja i pristaje licu kakvo je njegovo. A takvo lice imaju dobri ljudi. Nije bio poput ostalih. Na njegovom skromnom odijelu nije bilo nikakva znaka, privjeska i slično kakve sam viđala kod mnogih drugih. Pogledom sam, naravno, tražila svojeg prijatelja jer bila sam sigurna da ga je on otkrio i k nama doveo... Kako smo ga samo gledali! A on, na pijadestalu, nevičan govoru vjerojatno, laganim kretnjama izvadio je iz svoje torbe kutiju s duvanom i počeo ga savijati u papir još prije iz džepa izvađene kutijice i posložen na stolu ispred sebe. Netko je priupitao - jel' hercegovački! - i kad je starac kimnuo blagom kretnjom glave uz sebi svojstven neki sramežljiv smješak ah!; kako su razdragano svi reagirali i kako se u tili čas razbiše svi zidovi šutnje i neizvjesnosti neke. Kako lako otpoče priča. Kako pitanja sustizaše jedan za drugim preskačući prethodna i sljedeća. Kao da smo se natjecali u primatu išteći svaki za sebe svu njegovu pažnju. On se smješkao blago, svakog od nas pogledavši na kratko, a kad se graja malo stišala otpočeo je s pričom.
Opširnije...
|
Sandra Skanderlić
Povijest Hrvata - Osobe i djela
Hrvatski političar Ante Starčević rođen je 23. svibnja 1823. godine u Velikom Žitniku blizu Gospića. Školovanje je započeo u Klancu, mjestu u Lici, a nastavio u Zagrebu, Senju i Pešti, gdje doktorira filozofiju. Po povratku u Zagreb pridružuje se Ilirskom pokretu razočaran politikom bečkih vlasti prema Hrvatskoj. Godine 1861. osniva Stranku prava, zajedno s Eugenom Kvaternikom, kojega je upoznao za vrijeme zagrebačkoga studiranja. Iste godine postaje bilježnik Riječke županije, a godinu dana kasnije i zastupnik u Hrvatskom saboru. Tamo odlučno iznosi svoje stavove o neizbježnosti raskida Hrvatske s Austro-Ugarskom monarhijom, jer je smatrao da njegova domovina neće imati budućnosti ako ne bude samostalna. Eksplicitno je tražio da se hrvatski jezik zove hrvatskim, a ne ilirskim, kako su ga zvali ostali pripadnici Narodnog preporoda. U Saboru je izrekao i znamenitu rečenicu: „Mi hoćemo Hrvatsku u kojoj će vladati samo Bog i Hrvati!“ Kao uvjereni legalist nije zazivao samostalnost Hrvatske oružanom revolucijom, već je vjerovao da se to može ostvariti demokratskim putem. Njegovo političko djelovanje imalo je i svoju cijenu, pa je 1863. osuđen i zatvoren.
Opširnije...
Teologija -
Nekatoličke skupine
Najprije, započnimo sa starom anegdotom. Sjedili jednom škorpion i žaba na obali rijeke. Škorpion je trebao preći prijeko pa upita žabu može li se popeti na njezina leđa da bi ga prenijela prijeko. Žaba najprije odbije i reče: ,,Ako to učinim, ubost ćeš mu, utopit ću se i umrijeti’’. Škorpion reče da je neće ubosti jer bi to značilo da će i on umrijeti. Tako žaba pristade i dopusti škorpionu da joj se popne na leđa. Na pola puta usred rijeke, škorpion zada žabi smrtni ubod, te oboje počnu tonuti. Prije nego će umrijeti, žaba reče škorpionu: ,,Zašto si to učinio? Sada ćemo oboje umrijeti!’’. Škorpion naprosto odvrati: ,,Žao mi je, ali takav sam po naravi’’. Ništa ne može bolje rezimirati misao progresivista od ove stare anegdote. Progresivisti su usredotočeni na promjenu radi sebe samih, neovisno o šteti učinjenoj ikome ili ičemu oko njih, uključujući njih same. Oni su društveni teroristi, odlučni uništiti sve što stoji na putu napretka kojeg sami određuju, neovisno prema čemu se napreduje. Prvo, nije svaki progres (napredak) dobar. Ljudi svakodnevno napreduju prema paklu, brakovi napreduju prema rastavi...
Opširnije...
|
fra Zvjezdan Linić
Teologija -
Moral i etika
Svijetu užitka i pohote jako smetaju zapovijedi “Ne ubij” i “Ne sagriješi bludno” U molitvama koje Crkva upućuje Duhu Svetomu naglašena je nakana: “Dušmana od nas otjeraj!” To je zaziv kako bismo uz Božju pomoć biti zaštićeni od svakog neprijatelja. Tako molimo i u Očenašu: “Izbavi nas od zla!” Nije tu riječ o nekoj ljudskoj osobi. Riječ je o neprijatelju (ili neprijateljima) koji ugrožavaju onaj život u ljudima kojim smo određeni za vječno zajedništvo s Bogom. Sveti Ivan spominje tri neprijatelja čovjekova prijateljstva s Bogom, a po tome onda i njegove sreće u ovozemaljskom i u vječnom životu. To su po svetom Ivanu: đavao, svijet i tijelo. Pod izrazom tijelo misli se na ljudsku narav koja više nije u nekom idealnom izdanju i koja je opterećena istočnim grijehom i teretom grijeha čovječanstva. Čovjek je potreban trajne korekcije, od djetinjstva do starosti. Treba čovjeku pomoć u borbi protiv teških požuda koje žele dominirati u njegovu djelovanju ako ih ne suzbije. To je požuda tijela, vezana uz nekontroliranu želju za užitkom, potom požuda očiju koja može čovjeka učiniti ovisnim o novcu i hazardnim igrama, i konačno oholost života gdje je čovjek u svojoj umišljenosti sklon da druge oko sebe učini svojim slugama, a ne da ponizno služi kako bi drugi kraj njega bili sretni.
Opširnije...
fra Daniel Patafta
Filozofija -
Članci i radovi
Erazmo Roterdamski rodio se 28. listopada 1467. u Roterdamu kao vanbračno dijete flamanskog svećenika Rogeriusa Gerardusa. Kao vanbračnom djetetu već mu je odmalena bilo onemogućeno ostvarenje u svjetovnoj službi, tako da se u skladu s normama toga vremena jedino mogao ostvariti u svećeničkoj službi. Usprkos svemu njegovi su se roditelji brinuli za njega sve do njihove smrti uslijed velike epidemije kuge iz 1483. godine. Tako da je već zarana stekao najbolju moguću naobrazbu. Prve godine školovanja proveo je u nizozemskom Deventeru, kod Braće zajedničkog života, a zatim u Herzogenbuschu. Nakon smrti roditelja rođaci ga šalju u augustinski samostan u Steyenu. Osobna nesklonost svećeničkom pozivu i njegova vrlo rano uočena darovitost naveli su ga da 1494., po završetku školovanja, postaje tajnik biskupa od Cambraia, u čijoj službi ostaje pet godina. Školovanje nastavlja u Parizu, gdje studira teologiju i grčki, te širi krug svojih poznanstava i uskoro odlazi u London gdje se uključuje u tamošnji humanistički krug. Nakon boravka u Engleskoj Erazmo poduzima brojna putovanja diljem
Opširnije...
|
|
|
|
|