Često se govori o vjeri i znanju kao o oprečnim svojstvima čovjeka. Istina je baš suprotna. I vjera i znanje iz istog su izvora, dar Svevišnjeg Oca čovjeku. Prema tome, to ne može biti u suprotnosti. Pred nama su blagdani koji na osobit način pozivaju čovjeka na vjeru, a ne zamrzavaju sposobnost spoznavanja i razumijevanja. To su blagdan Duhova, pa onda Presvetog Trojstva i jednako tako blagdan Tijelova. Tu su negdje tajne naše kršćanske vjere gdje stojimo pred sadržajima do kojih bez Božje objave ne bismo mogli doći. U našim ljudskim odnosima ima prostora za znanje, ali jednako i za vjeru, makar mi to nazivali jednostavnim povjerenjem. Znamo da liječnici mogu napraviti bezbrojne pretrage, analize mokraće i krvi, preglede ultrazvukom ili rendgenske snimke. Liječnik o meni stvarno može mnogo toga znati. Međutim, po tom znanju ne rađa se nikakva bolja kvaliteta međuljudskih odnosa, ne stvara se prijateljstvo. Za liječnika ćemo ostati višemanje običan pacijent koga on profesionalno obrađuje. Policija o meni može imati detaljan dosje, snimljene telefonske razgovore i fotografije, otiske prstiju… I oni mogu o meni mnogo toga znati, ali time moj život ni najmanje nije obogaćen prijateljstvom. Tu nema bitnoga: istinske ljubavi i međusobna povjerenja.