Ivica Šola
Društvo i politika -
Kolumne
 Za Zorana Pusića, ljudskopravaškog aktivista, jedan njegov ideološki drug i istomišljenik rekao je kako je dobar aktivist ali je “vrlo površan”. Gledajući njegovu zadnju inicijativu u kojoj traži promjenu imena Avenije Gojka Šuška, čini se da Pusić nije nimalo površan. Štoviše. Tridesetog ovog mjeseca u Haagu, u procesu protiv generala Gotovine i suboraca, bit će iznesene završne riječi. Budući da je Gojko Šušak uz Franju Tuđmana u optužnici naveden kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata koji mi od milja zovemo “Oluja”, tužitelj može mirne duše reći: “Evo, časni sude, svjesna negativne uloge ministra Šuška u ratu, i njegova država ga se odrekla i oduzela mu ulicu. Zašto biste Vi dvojili oko presude Gotovini i društvu, kada je promjenom Šuškove avenije njihova država već sama donijela presudu da su zločinci.” Dakle, “površni” Zoran Pusić tempirao je ovu akciju pred presudu generalima u Haagu. Micanje imena Gojka Šuška s nazivlja avenije dalo bi vjetar u leđa Tužiteljstvu i u drugoj optužnici, u “slučaju Praljak”, gdje se opet Šuška i Tuđmana spominje u još jednom “udruženom zločinačkom pothvatu” stvaranja “velike Hrvatske” na račun BiH. Zato ovaj prijedlog Zorana Pusića te Documente i Centra za mir i ljudska prava iz Osijeka, upravo u vrijeme pred izricanje presude u Haagu, znači implicitno petljanje u rad Suda pod krinkom borbe za mir i ljudska prava, kao i prejudiciranje presude, čime direktno krše ljudska prava optuženih.
 Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, koji od vas zatraži obrazloženje nade koje je u vama, a posebno onima koji vas ozloglašuju, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti." To je poruka sv. Petra iz poslanice koju smo danas slušali. Ima ih koji pitaju: "A što to vi slavite u Kninu?" Možda doista ima onih koji ne znaju što to ovdje danas slavimo i zašto Bogu zahvaljujemo! Ima onih koji su to zaboravili, jer mi nažalost brzo zaboravljamo važne i svete događaje naše povijesti i lako prepuštamo da nam ih drugi tumače, iskrivljuju i pišu drugačijim rukopisom. Neki tako pitaju i zato jer i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i posljedicama, o agresoru i žrtvi, pa čak uporno i zločesto tvrde da se ovdje dogodio još jedan hrvatski "zločinački pothvat", protiv srpskog naroda. I ta se laž uporno i agresivno podmeće svima nama, i drugima, čak i međunarodnim sudovima i svjetskom javnom mnijenju. Oni misle da ni ovdje, ni igdje u Hrvatskoj ne bi trebali ovaj dan ni slaviti. Mi ovdje danas znamo što slavimo i zašto trebamo slaviti. I to ovdje još jednom, po 15-ti puta, petnaest godina, obznanjujemo svima, u domovini i u svijetu, bilo to kome pravo ili ne: Slavimo istinu koja se dogodila, ovdje među nama i u nama. Kojoj smo mi živi svjedoci. Za koju su mnogi dali svoje živote. Slavimo Istinu koju ne možemo i nikome je nećemo dati nijekati ni mijenjati, iskrivljavati i obezvrjeđivati, ni za kakvu cijenu ili ucjenu… Poručujemo sebi i svojima i svima: Danas ovdje slavimo, "Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja" I za sve to, ovom svetom misom za Domovinu, Bogu zahvaljujemo. I molimo da se ovo zahvalno slavlje slavi i barjak da se hrvatski vije po cijeloj Hrvatskoj, zavazda !
Opširnije...
|
p. Antun Volenik DI
Propovijedi
 Jeste li već pravili neko konto ili materijalnu karticu svoga života? Što se u životu stekli, što posjedujete, koliko zarađujete – koliko vrijedite? Budimo još konkretniji: sigurno ste barem napravili neki osobni proračun da li vi ili vaša obitelj možete ove godine na ljetovanje i ako da gdje će biti najisplativije. Htjeli to mi ili ne ovaj naš svijet vrti se oko novca počev od onih pet kuna koje smo možda na današnjoj misi ubacili u milostinju sve do državnih deficita zbog kojih je morao poskupjeti kruh ili struja. Svjesni svega toga čine nam se tako naivne današnje Isusove riječi o radikalnom siromaštvu, o prodavanju i razdavanju svega što imam ne bi li stekao neko, čini nam se imaginarno, blago na nebu. Evanđelje nam dalje sugerira kako smrt koja dolazi kao tat, kradljivac koji potkopava kuću našega života, dolazi iznenada, nenajavljeno odnoseći sve što smo stekli. Istovremeno, mi živimo u uvjerenju da nam to materijalno koje stičemo i skupljamo omogućavam da dobro i pristojno živimo ovdje i sada i da konačno stičemo za svoju djecu i potomstvo koji su na neki način produžetak nas i našega života u budućnosti. Glede te ovisnosti i navezanosti na materijalno slobodno možemo reći i onu biblijsku 'čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju' jer i tu su rijetki oni koju su uspjeli nadvladati prve dvije Isusove kušnje u pustinji, onu o kruhu i onu o raskoši i ugodnu životu. Pa tko će nam onda pokazati kako živjeti evanđeoske savjete, koji su to kriteriji po kojima će mo raspoznati da ipak nismo totalno zalutali, da smo ipak još na putu.
Opširnije...
mons. Nikola Radić
Društvo i politika -
Osvrti
 Američka agencija CNA javlja koncem prošle godine kako je u Sacramentu (Kaliofornija) u jednoj srednjoj školi uveden „gender-switch-day“, tj. dan kada dječaci imaju doći u školu odjeveni u ženska, a djevojke u muška odijela. Budući da su se roditelji pobunili, „gender-switch-day“ je kao takav ukinut, ali škola u svom programu u istom pravcu potiče i odgaja i dalje svoje učenike/ce. Agencija WorldNetDaily javlja 13. listopada 2007. da po kalifornijskom zakonu SB777 u državnim školama treba izbaciti iz upotrebe riječi „mama“ i „tata“ i isto tako „suprug“ i „supruga“, a dječacima i djevojčicama je sada dopušteno da mogu koristiti ženske odnosno muške WC kako ih je volja, dečkima se ne smije zabranjivati da idu u ženske, niti djevojkama da idu u muške WC. Par mjeseci kasnije (1. veljače 2008.) ista agencija javlja da je Engleska najavila sličnu inicijativu glede „tatâ i mamâ“. Neupućenom čitatelju ovi slučajevi mogu izgledati kao neki čudni ekscesi, no to uopće nije tako. Ovih par nasumce izabranih primjera navedeno je da možete osjetiti da se „iza brda nešto valja“. I doista „se valja“ i to uglavnom bez znanja javnosti. A da je to istina, možda ste jedan dokaz i Vi sami koji ovo čitate jer još ni čuli niste za riječ „gender“.
Opširnije...
|
Vjerojatno bi malo vjernika hodočasnika moglo točno definirati sadržaj ovog najvećeg blagdana Blažene Djevice Marije. Ljudi vjernici, hodočasnici, jednostavno znaju da je to Velika Gospa, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Velika Maša. To je dan kad se ide Gospi hodočastiti, dan kad se čovjek može izmoliti, ispuniti svoje zavjete, preporučiti, napjevati do mile volje. To je jednostavno raspjevani blagdan. Velika Gospa je blagdan kad se s ponosom sjećamo dogme naše vjere: da je Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim Sinom Isusom. To je završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija. Veliku Gospu najprije prepoznajemo kao vjernici u poniznoj službenici koja je prihvatila Božji izazov i svoj je život uskladila s Božjom riječju: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” Takva se pojavljuje i pred Elizabetom gdje dolazi služiti makar je njoj, poniznoj službenici, Bog učinio velika djela. Elizabeta, njezina rođakinja, majka Ivana Krstitelja, nju će prepoznati kao Majku Gospodina svoga, a izreći će nad njom prvi i najglavniji blagoslov i blaženstvo, a to je blaženstvo vjere: Blažena ti što povjerova!
