Kada sam prije nešto manje od tri mjeseca po prvi puta objavio članak na novoutemeljenom internetskom portalu RASKRIŽJE, mnogo toga nisam mogao naslutiti od onoga što se u međuvremenu zbilo. Moram priznati da se, na sreću, radi pretežito, skoro pa isključivo, o pozitivnom razvitku portala i ugodnim iznenađenjima koja su me dodatno motivirala. Bio sam svjestan činjenice, kao što sam i naveo u uvodnim riječima, kako će se sadržaj portala vremenom širiti i nuditi sve veći broj zanimljivih članaka i uradaka. Jedino čega sam se pribojavao jest mogućnost da se kroz sav elan i sve ambicije izgubi početni smisao i temeljni cilj portala. Bogu hvala, ni to se nije obistinilo – nego štoviše, postao sam još sigurniji u ispravnost i plemenitost prvotne namjere i ciljeva koje sam želio ostvariti, odnosno koji bi me trebali zadržati na pravom putu. Pohvale i motivirajuće riječi koje su stizale uvelike su mi pružile dodatnu motivaciju, a ponude suradnje i aktivno uključivanje osoba koje sam otprije poznavao, kao i onih koje sam tek upoznao, su mi pružile veliku podršku.
Kao u samom početku i sada sam uvjeren i svjestan da će djelovanje ovog portala zasigurno katkad snažno obradovati jednu, a razočarati drugu stranu, i obrnuto, radilo se o vjerskom, filozofskom, povijesnom ili domoljubnom sadržaju. I dok će se vjernici laici silno obradovati nekim sadržajima koje bi službena Crkva možda trenutačno cenzurirala, neki crkveni službenici (ali i drugi) će eventualno portal proglasiti nekatoličkim i upozoravati na opasnost posjećivanja istog. Isto tako, dok će portal beskompromisno zastupati i poštivati crkvenu doktrinu i njezina vjerska načela, neki ogorčeni „katolički liberali“ će se obrušiti na portal, smatrajući ga zaostalim i nedostatno „otvorenim“ za različita mišljenja koja bi po njima trebala mijenjati samu Crkvu iz temelja. Ništa drukčije nije ni s povijesnim i domoljubnim temama. U određenom će trenutku jedni reći da je portal isključiv i „netolerantan“ prema drugim stajalištima i identitetima, te da je ekstremno desno orijentiran, drugi će opet reći da je „mlak“ i manjkavo zastupa hrvatska stajališta i interese. Sve ove skupine moram razočarati i/ili obradovati, jer portal nije u službi niti jedne od tih skupina niti je njihovo vlasništvo. Potpuno je neovisan i ne djeluje ni po čijem “konceptu“ sa strane. A sva stajališta, iz svih navedenih skupina koje njeguju hrvatski i katolički identitet su ujedno i stajalište portala. Svi oni koji pod njegovanjem vlastitog podrazumijevaju ugnjetavanje tuđeg identiteta su također na krivom mjestu. To nije identitet, to je čežnja za identitetom, koji se na takav način i prema mom osobnom uvjerenju ne može pronaći.
VJERSKI I NARODNI IDENTITET
Ključna je riječ identitet, kojeg bih osobno volio vidjeti kod svakog naroda u pravom smislu njegovanog i živućeg, koji ne isključuje ljubav, prema čovjeku i istini, prema Bogu i cijelom svijetu i svim narodima ovoga svijeta. Tko nema vlastitog identiteta, tko ga ne poznaje i ne njeguje, teško će s poštovanjem prilaziti drugom. Tko pak svoj vlastiti identitet želi nametnuti drugom, taj zasigurno niti ima niti njeguje vlastiti identitet, već i drugom želi uzeti ono za čime sam traga. Stoga je jedan od stupova portala – VJERSKI I NARODNI IDENTITET, - ne uvjeravaj me u svoje, nego mi predstavi i pomogni razumjeti tvoje stajalište! Upoznajmo i naučimo njegovati vlastiti identitet, a taj, kao takav, nikada ne će dopustiti prijezir prema tuđem identitetu. Potrudimo se zatim predstaviti ga drugom; bit će to obogaćenje za nas i za druge, za one koji su svjesni i žive svoj identitet, ali i za one koji će svoj vlastiti identitet kroz našu otvorenost i predstavljanje našeg identiteta, upoznati, ojačati i u ljubavi i s poštovanjem predstaviti opet drugima. Zašto se na raskrižju ne bi susreli, te obogaćeni i ojačani krenuli u nove, bolje i sretnije dane, opasani vjerom i zdravim narodnim ponosom, poletjeti u svome jatu prema drugome, puni samopouzdanja i ljubavi?
PISANA RIJEČ
Jedan od najučinkovitijih i najstarijih oblika za iznošenje i prenošenje ideja, stajališta, misli i promišljanja, poslije usmene predaje, jest pisana riječ. Ona je kroz tisućljeća omogućila očuvanje najvrjednijih i najplemenitijih zapisa, ideja i misli, bez kojih bi suvremeni društveni, civilizacijski i tehnološki napredak bio nezamisliv. Pa ipak, u cijelom tom napretku čovjek je mnogo puta otišao predaleko te se kao i otpali anđeo pokušavao igrati Boga, s posljedicama koje danas trpimo, bilo na društvenom, tehnološkom, biološkom, ekološkom ili drugom području. Pored silnog napretka civilizacije kojem je doprinijela pisana riječ, znamo i za njezine druge „učinke“, kojim smo i danas svjedoci, a povijest nam o tome govori još više. Ipak, vrhuncu zlouporabe pisane riječi smo ponajviše sami svjedoci. Ako u to ubrojimo opet i tehnološki napredak koji je omogućio tu pisanu riječ prezentirati na stotine načina, u različitim medijima kao što su televizija, internet i raznovrsni časopisi, onda možemo zaključiti da se čak ne radi ni o snazi, nego o isključivom monopolu pisane riječi u često sumnjivim rukama koje posjeduju snagu oblikovati i preoblikovati ljudske misli, uvjerenja i stajališta, u najblažem obliku pak zbuniti i učiniti nesigurnim. Iz toga proizlazi slijepo nasljedovanje nepreispitanih stajališta i svjetonazora, sve pod vodstvom različitih skupina koje žele na ovaj ili onaj način manipulirati i upravljati ljudskim životima. U povijesti se to na najgori mogući način očitovalo u totalitarnim idejama i zlu koje je proizišlo iz njih. Sve te ideje su se prvotno temeljile ili bile oživljene snagom pisane riječi, a kasnije provedene u djelo. Najskoriji primjeri su fašizam i komunizam. Ne želeći nabrajati sve primjere, jedan od najvećih njemačkih filozofa Martin Heidegger, pored ostalih, je utjecao na ideju nacionalsocijalizma, čak se s njom i poistovjećivao, bilo greškom ili svjesno. S druge strane, također Nijemac, Karl Marx, i dan danas ima svoje obožavatelje i živuće diktature po njegovom konceptu, a znamo koje je zlo izviralo i još uvijek izvire iz njegovih ideja, napose za naš hrvatski narod. I njegova je ideja prije svega oživjela i proširila se u pisanoj riječi.
Pisana riječ može imati dalekosežan učinak, stoga bi se trebala koristiti s velikom odgovornošću.
U pokušaju korištenja pisane riječi u svrhu istinitosti i dobronamjernosti na dobrobit našeg hrvatskog naroda, a tako i svih drugih, bio sam i jesam uvjeren kako postoji još mnogo skrivenog, nepoznatog i neobjavljenog potencijala koji se krije u našem narodu, a nije bio u mogućnosti biti objavljen i prikazan javnosti. Polazeći od pretpostavke da postoje osobe koje itekako duboko promišljaju o svim važnim pitanjima koje se tiču našeg naroda i njegove budućnosti, koje mogu dati dobre smjernice i poticaj za ponovno oživljavanje plemenitih uvjerenja i stajališta, oživljavanje i očuvanje vlastite vjere, poboljšanje stanja u našem društvu i šire, a nisu u prilici prikazati te iste, jer možda ne posjeduju određen akademski stupanj ili iz brojnih drugih razloga, među kojima je i bahatost i sljepoća onih koji za sebe drže da je dostatno ono što oni objavljuju i zastupaju, da ono što je vrijedilo uvijek, vrijedi u potpunosti i danas, te stoga nisu nužna druga promišljanja, osobito ako dolaze od onih koji se nisu već negdje dokazali. Pitam se, kako i gdje se pored takvih mudraca mogu predstaviti osobe koje možda nisu imale mogućnost kao oni, a dio su mog hrvatskog katoličkog naroda, dijele istu sudbinu s njim i žele mu svako dobro. A ideja, koja se ne protivi Božjem naumu, koja jednostavno teži prikazati vlastito uvjerenje i ljubav prema svome, ona će doprijeti do onih kojima je stalo do istine i ljubavi prema svome i poštovanju prema drugačijem, ona će pronaći svoj put!
Jedan od tih načina sam zamislio u pokretanju ovog portala, koji će ponuditi prostor za susret, na raskrižju, na koji je svatko pozvan a nitko prinuđen, s kojega se može opet uputiti istim, ili drugačijim pravcem, istim obogaćenim i upotpunjenim, ili drugim, potpuno novim pravcem. Stajalište portala je svako stajalište koje u prvi plan stavlja njegovanje i ljubav prema vlastitom, a poštovanje i spremnost upoznavanja tuđeg identiteta i stajališta. Mi jesmo proizvod povijesti, ali i sjeme naše budućnosti i budućnosti naših potomaka. Ne uočimo li to na vrijeme, bit će budućim generacijama kasno „ispravljati krivu Drinu“, te će i oni trpjeti posljedice propusta u povijesti, koja je u ovom trenutku naša sadašnjost, ali i prilika. I tako iznova. Moj profesor iz Crkvene povijesti (za vrijeme mog dvogodišnjeg studija teologije) je jedne prilike na predavanju rekao: Ako vi ne budete stvarali povijest, povijest će stvarati vas!
Tako je PISANA RIJEČ drugi stup Internetskog portala Raskrižje, koja može biti „iz pera“ već dokazanih znanstvenika, teologa, filozofa, povjesničara i drugih, a ništa manje vrijedno iz ruke onih koji sve to nisu, a imaju i njeguju vlastiti vjerski i narodni identitet, vole svoj narod i poštuju tuđi, zastupaju svoje stajalište, a uvažavaju tuđe – to je mjerilo ovog portala.
OBJEKTIVNOST I ISTINA
Tko ne želi svoje stajalište prikazati objektivnim ili istinitim?! Svatko tko ima vlastito uvjerenje o nečemu rado ga iznosi kao objektivnu istinu. Međutim, često se zanemaruje da nečija istina drugom može biti potpuna neistina, iako se iznose argumenti, navode izvori i slično. Toga sam i ja bio svjestan kada sam pokrenuo portal i znam da će se po ovome pitanju ljudi uvijek razilaziti. Ipak, kako bih opasnost od iznošenja neistine barem u nekoj mjeri ublažio, odlučio sam, što se i u gornjim navodima potvrđuje, usmjeriti se primarno na pitanja koja su vezana uz vlastita uvjerenja, vjerska i nacionalna. Na vlastitu povijest i sadašnjicu, time i na budućnost, na probleme koji tište moj narod, na poteškoće s kojima se susrećemo u vlastitom društvu… dakle, pomesti ispred svoga dvorišta. Prstom se ne pokazuje ni na koga - ne sudimo da nam ne bude suđeno – a osobito je to zastrašujuće kada pored nepometenog vlastitog dvorišta, ukazuješ na prljavštinu tuđeg. Ne želim biti čist zbog tuđe prljavštine. Želim zajedno sa svojim narodom težiti istini i pomoći drugima da to isto čine. Zašto se svi ne bi pozabavili svojim pitanjima, pa se čisti uputili jedni prema drugima i obradovali Onoga koji nas stvori. Naša katolička vjera, naš hrvatski identitet i naša povijest nas uče da je to moguće, ali samo ako sebe shvatimo kao suradnici oblikovanja sadašnjosti i sjeme budućnosti, koja će našim budućim naraštajima biti i budućnost, ali i njima onakva povijest, kakvu je mi sada oblikujemo. Nerazdvojiv dio pisane riječi bi stoga trebala biti težnja za objektivnošću i istinom, mimo svih pretjeranih emocija i strasti, mimo predrasuda i umjetnog rodoljublja i domoljublja, mimo isključivosti i beskompromisnosti. U vlastitoj ljubavi prema svome narodu uočiti ljubav drugoga prema njegovom, u vlastitim uvjerenjima pokušati uočiti razloge uvjerenja suprotne strane, u vlastitim poteškoćama i problemima spoznati borbu i patnju drugoga, u vlastitoj istini ne zanemariti istinu koja vrijedi za suprotnu stranu – a u svemu tome težiti jednoj Istini.
Jedne prilike u gimnaziji, u Stuttgartu, profesor je u ruke uzeo knjigu i podigao ju u zrak. Zatim je pitao što vidimo i da opišemo to isto. Svi su bez sumnje vidjeli jednu zelenkastu knjigu, s nekim žutim znakovima na dnu (bio je to logo izdavača). On je međutim tvrdio suprotno. Bili smo u istoj prostoriji, okupljeni na istome mjestu, gledali u isti predmet. Međutim, ni nakon nekoliko minuta nismo se mogli složiti oko toga što vidimo. Čak su neki počeli tiho dobacivati da je profesor „puko“, jer je on govorio o nekim slikama, velikim slovima, bojama. Zaista je bila čudna situacija. Na koncu nas je ipak zamolio da se smirimo i rekao samo nekoliko rečenica, otprilike ove: „Sada smo izgubili pet minuta, prepirući se oko toga što vidimo na ovom predmetu. Da smo nastavili tako, vjerojatno bi se i gorko posvadili. Vidite, ljudi su se od nastanka svijeta međusobno mrzili, prezirali i ubijali, samo zato što nisu bili spremni napraviti jedan jedini korak prema drugom i pogledati istu stvar iz perspektive onoga drugoga. Da sam ja to učinio, razumio bih zašto vidite samo zelenkastu knjigu, da ste vi napravili korak prema meni, uvjerili biste se da ni ja nisam bio u krivu.“
Na knjizi s druge strane su bile tri slike gradića Bristol u Engleskoj, velikim slovima ispisano English 2, a sve to uokvireno različitim bojama. Treći stup je neumorna težnja k OBJEKTIVNOSTI I ISTINI, svjesni da naša istina ne mora i ne može biti uvijek jedina istina.
PROMIŠLJANJA
Kako se ne bi učinilo da se sve djelovanje portala odnosi isključivo na njegovanje i predstavljanje vjerskog i narodnog identiteta, bitno je napomenuti kako su promišljanja, u najrazličitijim oblicima, jedan od važnijih elemenata portala. To se očituje u predstavljanju različitih filozofa, njihovih djela i misli, u pisanim prilozima naših suradnika i registriranih korisnika, u obliku znanstvenog rada, eseja, poezije, osvrta, kolumne i ostalim oblicima. Griješimo ako mislimo da privatna, osobna promišljanja o bitnim vjerskim, nacionalnim, životnim, društvenim i ostalim pitanjima ne mogu biti relevantna za druge osobe, pa i cijeli narod, a ne moraju biti nužno vezani uz povijest, kulturu i vjeru jednog naroda. Na koncu, svaka velika ideja svoj početak ima u privatnom, zatvorenom okružju i najčešće je prvotno bila predmet dubinskog i/ili snažno produhovljenog promišljanja. Za takva promišljanja je ovaj portal širom otvoren. Povezano sa stupom PISANA RIJEČ, ovo je temelj samoga portala.
OPĆENITO
Internetski Portal Raskrižje ne želi biti ničiji glas, niti se smatrati mjerodavnim promicati određena vjerska ili politička stajališta. Dakako će se voditi razgovori, predstavljati ideje, promišljanja, poticajni tekstovi i članci uredništva i drugih suradnika, ali i prenositi korisni prilozi s drugih, prijateljskih portala, koji odgovaraju ili se ne protive predstavljenim stupovima portala. Držim da se u svakom stajalištu mogu pronaći neka dobra za naš narod i društvo. IPR želi poticati, a ne nametati. Stoga je i ovo prilika da svim onim urednicima portala koji se mogu pronaći u gore navedenim načelima, ponudim suradnju, prijateljstvo i partnerstvo. Isto tako, svim prijateljskim portalima s kojima IPR već surađuje, ostaviti otvoreno hoće li tu suradnju i dalje ostvarivati, bez ikakvih zamjerki i negativnih stavova od strane IPR-a nakon eventualnog prekida suradnje.
Pozivam također sve one koji žele promišljati, pisati, predstaviti svoja pisana djela, svoje ideje i gledišta, aktivno se uključiti u rad portala, kao suradnici ili u drugom obliku, da me kontaktiraju i informiraju se o svim detaljima. Svatko tko želi i misli da može svojim djelima poticati naš narod na upoznavanje vlastite povijesti, na njegovanje našeg katoličkog i hrvatskog identiteta, na potragu za istinom, na spremnost upoznavanja i uvažavanja drugog i drugačijeg i na zanimanje za izazove s kojima se naš narod susreće, dobrodošao je kao suradnik/ca i predstavlja time ogromno obogaćenje za portal.
Svima, kojima su ova stajališta i sadržaj koji se objavljuje i koji će se objavljivati suviše ekstremno konzervativna, ili pak previše ljevičarska, ili možda popustljiva i izdajnička; onima koji ih smatraju zastarjelim i konzervativnim katoličkim načelima ili pak odviše liberalnim i s katoličanstvom nespojivim sadržajima, želim od srca puno uspjeha pri pronalaženju za njih odgovarajućih stranica i portala, koji će udovoljiti njihovim očekivanjima, a opet ih rado pozivam da i dalje ponekad dođu na raskrižje. A onima koji idu korak dalje i vjeruju kako imaju pravi koncept za promicanje i ostvarenje svojih uvjerenja i načela, želim što bržu odluku pokretanja vlastitog portala ili priključenje nekom od postojećih. Tko zna, možda se na taj način jednog dana ostvari i suradnja, naravno, ukoliko se može ostvariti na nekom raskrižju, na kojemu konačni odgovori nisu već unaprijed zacrtani i postavljeni.
I na kraju, budući nisam rekao ništa novo i ništa senzacionalno, što se već nije moglo negdje jednom čuti ili pročitati, to više mi je drago što će za svakog biti razumljivo što Raskrižje jest. Suradnicima, prijateljskim i partnerskim portalima najiskrenije zahvaljujem na suradnji, a vjernim posjetiteljima i našim registriranim korisnicima na njihovim posjetima i zanimanju za Internetski Portal Raskrižje.
Josip Križić
Zagreb, 31. ožujka 2010.
